Ministarstvo privrede formiralo je radnu grupu koja treba da sastavi predlog zakonskog rešenja za stečaj preduzetnika. Regulisanje stečaja preduzetnika predstavlja preduslov za donošenje Zakona o ličnom bankrotu, koji će regulisati stečaj prezaduženih građana. Radna grupa sastavljena je od predstavnika Ministarstva privrede, Agencije za licenciranje stečajnih upravnika, Privrednog apelacionog suda, Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, NALED, advokata, Kabineta predsednika Vlade i licenciranih stečajnih upravnika.
Osnivanje radne grupe kao i izrada nacrta predloga zakona o stečaju preduzetnika predviđeni su Programom za rešavanje problematičnih kredita za period 2018-2020 (u daljem tekstu „Program“), koji predstavlja strateški dokument usvojen od strane Vlade Republike Srbije.
Kako objašnjavaju u Ministarstvu privrede, primena postojećeg stečajnog okvira u Srbiji ograničena je samo na pravna lica. Zakon o stečajnom postupku iz 2004. godine omogućavao je pokretanje stečajnog postupka preduzetnika, ali u praksi taj institut nije primenjivan, tako da je ukinut Zakonom o stečaju iz 2010. godine. Usled toga, Srbija jedna danas od retkih evropskih zemalja koja nema uređeno pitanje stečaja preduzetnika.
Potreba za pravnim regulisanjem zaista postoji
U Republici Srbiji u 2021. godini posluje oko 280.000 preduzetnika. Oko 20.000 aktivnih preduzetnika je bilo u blokadi na kraju drugog tromesečja 2018. godine, dok je stopa opstanka preduzetnika u prve dve godine poslovanja u 2016. godini iznosila je oko 65%. Ovi podaci nedvosmisleno ukazuju na potrebu za uređenjem pitanja stečaja preduzetnika.
Da li će sudovi biti spremni na novi priliv predmeta
Imajući u vidu ove brojke, potencijalni priliv stečajnih postupaka može biti veliki. Iz Ministarstva se oslanjaju pre svega na prakse drugih zemalja gde ipak nije došlo do značajnog povećanja priliva stečajnih predmeta tako da očekuju da sudski sistem bez većih problema apsorbuje nove predmete. Konačno, u slučaju stečaja preduzetnika, u sistemu privrednih sudova postoji dovoljno iskustva primene stečajnih zakona koje bi omogućili nesmetano ponovno uključivanje ovog instituta u postojeći stečajni okvir. Uvođenjem stečaja preduzetnika, ubrzao bi se i sam postupak stečaja fizičkih lica u bližoj budućnosti, uz uvažavanje svih specifičnosti koje su za njih vezane kao neprivredne subjekte.
Takođe, u Programu se navodi da stečaj preduzetnika treba da bude jednostavan kako ne bi demotivisao dužnike i poverioce od pravovremenog pokretanja stečajnog postupka. Ovaj pristup podrazumevao bi izmene postojećeg Zakona o stečaju ili bi pak bio donet poseban zakon. Načelno, stečaj preduzetnika ne treba da bude ograničen samo na dugove po osnovu poslovanja s obzirom na to da se u praksi često veoma teško pravi razlika između ovakvih dugovanja, te bi pokušaj distinkcije stvorio niz problema u primeni stečajnog okvira.
Oslobođenje duga, restrukturiranje duga, izuzimanje imovine
Programom je predviđeno da stečajni postupak preduzetnika treba da sadrži i institut oslobođenja duga kao u slučaju redovnog stečaja koji bi omogućio „novi početak“. Međutim, iako je ovaj trend prihvaćen u velikom broju zemalja, prilikom uvođenja instituta oslobođenja dužnika mora se imati u vidu da to može uticati na urušavanje i zloupotrebu ugovornog prava.
Takođe, potrebno je, kao i u stečajnom postupku za privredna društva, obezbediti pristup reorganizaciji kao alternativu postupku bankrotstva preduzetnika. Preduzetnici bi u tom slučaju uz određena prilagođavanja mogli da koriste postojeće institute stečajnog prava. Uloga suda u tom slučaju bila bi minimalna čime bi se postupak učinio efikasnim uz minimalne troškove.
Pored toga neophodno je rešiti i pitanje primene instituta izuzimanja pojedine imovine preduzetnika. U tom pogledu izuzetno je značajno njegovo striktno definisanje s obzirom da bi preširoko postavljeno omogućilo dužniku novi finansijski početak s jedne strane, ali bi se na taj način otvorila mogućnost za predstečajne mahinacije. Stoga za određivanja izuzete imovine zakonodavac treba da kombinuje različite načine izuzimanja, poput izuzimanje po vrednosti određenih stvari, izuzimanje na osnovu novčanog iznosa, izuzimanje po vrstama stvari, izuzimanje na osnovu upotrebe stvari i izuzimanje na osnovu potrebe dužnika i članova domaćinstva za određenom imovinom, jer se na taj način najbolje može ostvariti svrha izuzimanja.
Niz drugih pitanja, poput načina na koji će se određivati deo budućih prihoda namenjenih namirenju, su veoma kompleksna i zahtevaju detaljno razmatranje mogućih rešenja. Zakon mora da reši i pitanje upravljanja bankrotom preduzetnika, te da li bi to bio stečajni upravnik ili neka vrsta administratora. Mora se definisati stečajni uslov, odnosno prag za pokretanje stečajnog postupka, kao što je na primer dugovanje od 50.000 evra kako se predlaže.
Programom je predviđeno da se prethodna pitanja razmotre od strane radne grupe. Nakon izrade nacrta predloga zakonskog rešenja i analize efekata potrebno je sprovesti javnu raspravu kako bi zainteresovane strane iznele predloge u pogledu ponovnog uvođenja ovog instituta koji bi sada imao svoju primenu u praksi.
Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije u vezi sa predmetnom temom, budite slobodni da nas kontaktirate putem imejla office@ncrlawyers.com ili putem telefona +381677049551.